Asocijalnost, ili biti asocijalan, je termin koji se odnosi na osjećaj nedostatka motivacije u raznim socijalnim aktivnostima. Asocijalnost nije isto što i antisocijalnost (antisocijalni poremećaj ličnosti - sociopatija), mada ga mnogi često poistovjećuju zbog svojih sličnosti.
Pojam koji se jako usko veže uz asocijalnost jest introvertiranost, tojest, osoba se može osjećati emocionalno "zatvoreno" prema drugima, više uživa u nekim aktivnostima koje obavlja sam/a sa sobom nego s ljudima oko sebe, osjeća se dosadno u društvu...
No, to ne znači nužno da takve osobe nemaju ama baš nikakvu želju za socijalizacijom (npr. popiti kavu s prijateljem, izaći van, itd...).

Iz svoje perspektive mogu reći da sam djelomično asocijalan i to sam primijetio kako godine idu gore. Od 23. godine se to počelo mjenjati i postalo je izražajnije. Većinu vremena provodim u svojem stanu uz glazbu, seriju, filmove i slično. Izađem van npr. vikendom, uđem u bar/klub i iziđem nakon 45min - sat vremena jer mi postane dosadno, čak i ako imam ekipu i s nekim razgovarati, plesati, družiti se, flertovati...
Kad odem s nekim na kavu, to traje oko sat vremena maksimalno i opet osjetim dosadu iako me ta osoba pokušava zabaviti pričom ili čime već, a ja samo gledam na sat kad ću doma. Jako ružno, znam.
Treće, sve manje me zanimaju bilo kakvi seksualno-romantični odnosi, što ne znači da sam aseksualan. Osjetim ja privlačnost i to sve, no nakon toga uslijedi nekakva blokada, odbojnost (ne znam ni ja što je to) i ta me osoba počinje sve manje privlačiti. O vezi da i ne govorim, tu sam totalno disfunkcionalan, niti imam ikakav poriv za vezom. Ista stvar je i sa seksom.
Postoji jedan stereotip među gay muškarcima koji kaže da nakon 30+ i neke godine mnogi imaju ovakve osobine, barem što se tiče veze.

Napisao sam ovo sve jer me zanima da li ima još ljudi koji se ovako ili slično osjećaju pa da to podijele.
And don't be shy.
(kad ja nisam bio)