Za pocetak,Wikipedia je definira kao trenutak u kojem pojedinac preispituje temelje svog života: ima li njegov život bilo kakvo značenje, svrhu ili vrijednost. Egzistencijalna je kriza često izazvana značajnim događajem u životu osobe – psihološkom traumom, brakom, razdvajanjem, velikim gubitkom, smrću voljene osobe, iskustvom opasnim po život, novim ljubavnim partnerom, korištenjem psihoaktivnih droga, kad punoljetna djeca napuštaju dom, navršavanje značajne dobi (u SAD 16, kod nas 18, navršavanje 40, 50, itd.).Obično izaziva pojedinčevu introspekciju (samoispitivanje) o vlastitoj smrtnosti, otkrivajući psihološko obuzdavanje spomenute svjesnosti. Egzistencijalna kriza može nalikovati na anomiju (stanje pojedinca uslijed nedostataka normi) ili krizu srednjih godina. Ponekad, egzistencijalna kriza proizlazi iz novih percepcija života i postojanja pojedinca. Egzistencijalna kriza se odnosi na krize pojedinaca kad shvate da moraju uvijek definirati svoje živote preko odluka koje donose.

Osobno mislim da je to jedan dio zivota,preispitivanje svojeg zivota,odluka i sebe samog. Mislim da treba sjest,i porazgvarat sam sa sobom,di,kaj,kako,zasto i to. Odgovor se dobije ako se za njime traga.

E sad,prozivljavate li ju,ili jeste,jeste li ju uspjesno prebrodili ili vas to i dalje muci? Imate neki savjet onima koji trenutno to prolaze? Raspisite se