Emotional detachment od roditelja
Moja mama cesto kaze da je pesimisticna i puna negativne energije zbog zivotnih iskustava koji su oblikovali njezine misli, vjerovanja ali i percepciju svijeta. ? Vecinom negativno, negativno i negativno! Ta radijacija negativne energije je TOLIKO jaka; ima je u njezinoj svakoj drugoj izrecenoj recenici i u vecini njezinih postupaka! ?
Moja mama nije welcoming person, nije sretna sa zivotom i zbog svega toga ne moze biti osjecajna niti ljubazna prema drugim ljudima, a zadnjih nekoliko godina sve vise i prema svojim najblizim clanovima obitelji. Jucer mi je rekla “boli mene kurac sto netko misli! Ja kazem sto imam za reci, tako je kako je i jebe mi se za druge"! ? ✍️ Stalno se neki kurac zali i sada je vec kronicno nezadovoljna i naravno uz to non stop govori sto nije dobro, pocevsi od obitelji, penzije, prijatelja, drzave, vremena itd.! Svaki dan otkrije nesto novo sto je uzrok njezine nezadovoljstine, stalno nesto kritizira i stalno nekoga za nesto okrivljava; to su erupcije emocija, a da ne govorim kako je ona uvijek zrtva. Imam osjecaj da stalno nesto sere tj. komentira kako bi uvukla druge ljude u svoj 24/7 pity party ? i kako bi se onda mogla osjecati bolje. Moja mama ima toliko dobro razvijeni undermining tactics s kojima pokusava druge ljude (i mene ali to dosta tesko) navesti na put da se kratkorocno ili dugorocno osjecaju krivima zbog whatever she is talking about da je to za nepovjerovati! ?
Npr. jucer navecer su mi svi moji zidovi obrane bili “off” i naprosto me mama sucked into her negative emotional energy drama field ?. Cim je zavrsio taj njezin spiral twist rekao sam mami da idem off s telefona i da ne mogu vise s njom razgovarati. Nisam bio bezobrazan; dao sam joj par minuta da isere sve svoje mentalne stvari koje mi je imala reci. Drzao sam se cvrsto preko druge strane telefona. Nakon sto sam poklopio slusalicu, izdahnuo sam i jos jednom potvrdio sam sebi da je moja mama postala jedan veliki hard-core negativni emotional bubble. But what is the point of that?
Moj well-being dolazi inutra - iz mene samoga, ali kako razgovarati s ovakvim roditeljima?? Zivio sam s njima ali sam se fala nebesima od njih prije puno godina maknuo ?✅, no jos uvijek odrzavamo neki weird odnos na ovim internacionalnim udaljenostima. Apart from that, ja si ne mogu dozvoliti da mi misljenje (mojih) takvih roditelja bude bitno. I znam da ce ovo weird zvucati ali nije mi bitno jer ja na telefonskim relacijama Austrija-Hrvatska, kao i prije toga Katar-Hrvatska ili bilo koja druga zemlja-Hrvatska, mogu to odraditi na nacin da me ne pogada. But still, kada tu i tamo razmisljam o potencijalnom upoznavanju mojih roditelja s ljudima do kojih je meni stalo i koji su mi dragi, dode mi da se ispovracam ? na tu potencijalnu misao. Razlog: ne zelim riskirati i razmisljati hoce li uopce, kada ce i na koga ce explodirati, pa makar i minimalno. ?♂️ Ne zelim razmisljati o tome i ne zelim da se to dogodi. Unatoc tome sto moja mama mrvicu po mrvicu zeli upoznati moje vazne ljude ? (npr. mojeg partnera kojeg se nije udostojila zajedno s mojim tatom u ovih skoro 10 godina veze upoznati), strah koji imam od njezinog ponasanja je veci od njezine (ali iskreno tu i tamo i moje) zelje da upozna ljude do kojih mi je stalo. Ne zelim da ona sa svojim njihalom negativne energije ? udara mene ali i meni drage ljude. Dovoljno je sto ju ja imam u svojem zivotu jer je moja mama, ali ne zelim ju uvoditi u privatni zivot koji ce mozda u nekom trenutku obasipati (pa makar i na kratko vrijeme) svojom negativnom energijom. Niti Igor niti ja nemamo takve osobe u nasim krugovima i izbjegavamo takve osobe u sirokom krugu. Ali ja jos tu i tamo odrzavam neki "viseci na zadnjoj niti odnos" sa svojim roditeljima. I interesira me kako se drugi ljudi ovdje nose s takvim osobama, prvenstveno uzim clanovima obitelji? ?