Zadnji godinu ipo dana razmišljam o smrti više nego inače. Ne, jer sam depresivan, već zato jer bih htio znati odgovore na pitanja koja mi se već duže vrijeme motaju po glavi.
Moja racionalna strana osobnosti mi govori: "Kad ti dođe vrijeme, to ti je to, prika. Što si živio, živio.." , ali postoji i onaj jedan mali dio mene koji vjeruje u mogućnost da ipak postoji nešto na "onoj drugoj strani"..
Valjda kako odrastam/starim, osjećam prolaznost i smrt mi je postala svakodnevnica. I sad dolazimo do onog pitanja:

Je li ovaj život jedini koji imamo? Ako jeste, trebali bi više cijeniti ovu jedinu šansu koju imamo. Da ljudima do kojih nam je stalo, da im to i kažemo. Da san koji želimo ostvariti, ne ostavljamo po strani. Da putovanje na koje kažemo svake godine da ćemo otići, a ne otiđemo, prestanemo odgađati.

Koja su vaša mišljenja o ovome, volio bih znati.

P.S. sori ako je ovo naklepano na sve strane, ali nadam se that you've got my point.
(Ako postoji topic već na ovu temu, modovi nek slobodno prebace. )