Potaknuta nekim događajima i time što naletim na svašta na internetu, zanimaju me i neka vaša mišljenja.

Poznajem neke Rome, s nekima sam radila i kako imam ugodnih iskustva, tako i neugodnih.

Uglavnom, osobno uvijek naletim na ista ili slična mišljenja - Romi kradu, smrde, nepismeni, glupi, [u]ne žele[/u] raditi, imaju djecu iz osobne koristi (prošnja, dječji doplatak...) i više manje su sami krivi za svoj status u društvu.

Kod mene u gradu nije ništa čudno vidjeti romkinju kako prosi, njih više, na više mjesta...ali uglavnom isti ljudi. Jedna uglavnom s djetetom gotovo uvijek ( dnevnik.hr/...risti-kontracepcija---454308.html ), sva djeca do sad su joj oduzeta, mislim da je broj sad već sedmero (nisam 100% sigurna), s jednim još uvijek prosi iako joj prijete oduzimanjem.
Ne znam osobno stranu priče, osim onoga što čujem jer grad je mali - suprug ju tjera na to, ako se ne vrati doma s novcem, crno joj se piše. Osobno sam ju znala vidjeti kako prosi s djetetom od cca 2-3 godine (sad već oduzeto), čula jesam svašta, novca nemam viška ni sama, ponudila sam se kupiti kruh, mlijeko, ponudila djetetu plišanu igračku - sve je odbijeno jer ''njoj to ne treba, samo pare''.

Druga, koja joj je navodno u rodu je također redovno na ulicama i prosi, samo je ona uvijek sama. Dok sam izlazila iz dućana znala sam joj ostaviti kunu, dvije, koliko sam imala. Nešto hrane nikad nije odbila, imala sam odjeće koja ni meni ni nikome doma nije trebala, a bila je u dobrom stanju... poklonili smo joj stvarno hrpu toga (bilo je to prošle zime), dan danas ju viđam u nekoj svojoj odjeći.
Jednom prilikom, imali smo jako puno posla u vrtu, voćnjaku, vinogradu i nas troje dostupnih doma nismo nikako sve mogli stići sami, u tom trenutku je nekome doma palo na pamet da pozovemo nju. I jesmo, ponudili smo joj da nam samo pomogne počupati travu po vrtu, posaditi s mamom nešto, ništa fizički preteško... tata je rekao da bi joj dao 200kn za to posla, nahranili bi ju, dali joj sve i svašta iz vrta, razmišljajući, nama trenutno stvarno brzo treba pomoć, a njoj bi to svakako puno značilo... Rekla nam je kako je ponuda svakako dobra, ali njoj se to ne da, što bi ona orala i kopala, kad može za par sati više stajanja na istom mjestu dobiti puno više novaca, a ne radi ništa. Da sam ostala u šoku - jesam.
Drugi put me zaustavi na ulici, taman sam izlazila iz ljekarne i traži me novce za lijekove jer je bolesna. Pitam joj što joj je, imam doma arsenal lijekova bar za spustit temperaturu, Strepsilsa, kapi za nos... možda nešto od toga. Ne, ona ima astmu i mora platiti svoje pumpice. Pitam ju koje jer i ja imam astmu i da bi joj to trebalo dopunsko pokriti. Pohvalila mi se kako ne mora plaćati dopunsko osiguranje, ali te lijekove svejedno mora i vadi mi iz džepa 4 vrste pumpica koje sad mora kupiti - pošto ih koristim, znam da iste te s dopunskim dobivam besplatno bez ikakve nadoplate, pozdravila sam ju i otišla.

Treći slučaj, najpozitivniji.
Radila sam u školi, bila u doticaju s Romima. Uglavnom je njima trebalo najviše pomagati oko nastave, mučili su se s čitanjem, pisanjem, apsolutno svime, a čim bi se sjelo s njima i kontinuirano radilo išlo je sve kao podmazano. Zaključak?
Jedan otac, nakon što sam prestala raditi u školi mi se javio kasnije i pitao me mogu li njegovom sinu davati instrukcije, ima problema s nekim predmetima. Ne može mi platiti odmah, ne može mi platiti onoliko koliko ga drugi traže, ali imam njegovu riječ da ću svoje novce dobiti. Računala sam na to, dobila, ne dobila, ne radi se svejedno o puno, pomoći ću bar djetetu jer vidim da ima masu potencijala. Radili smo više nego je trebalo, pisala sam manje sati nego je trebalo i uvijek bi mi sve platio, kasnije, ali uvijek bi sve bilo plaćeno. Nisam nikad imala problem, a bilo mi je gušt raditi s njim jer se stvarno trudio i upijao je kao spužva.

Isti taj otac, volio me zaustaviti na ulici, nikad nitko s njim nije pričao i uvijek bi ga svi izbjegavali u širokom luku, nije nikad prosio, prodavao je neke stvari koje je [u]platio[/u] (često i u crkvi) i uglavnom koliko novaca bi mu tko dao, toliko je uzeo. Nije ni riječi zucnuo ako bi netko dao manje novca za tu stvar nego ju je on stvarno platio jer je računao na to da mu ljudi uglavnom daju i više. Isti taj čovjek mi je plakao na ramenu kako ne zna više kako prehraniti djecu, obolio je, radi što god mu ljudi ponude za bizarne, gotovo nikakve novce, pije masu tableta za bolove, a samo da može raditi, da može prehraniti djecu... sebe stavlja sa strane. Rekao mi je - mene moj otac nije hranio, nije školovao, tjerao me da prosim, ja to svojoj ne želim. Djeca mu završavaju školu sa super ocjenama, upisuju fakultete, a onda - ne dobivaju posao jer su Romi, jer znate, SVI Romi kradu, neradnici.... slično.

Romi su praktički (uvijek ima izuzetaka, ja govorim o onome što vidim i čujem) najčešće tako odgajani, da idu po ''lakšem'' sistemu. Nisu naučeni biti uključeni u današnjicu, znaju svoja prava, ali nisu naučeni biti uključeni u društvo jer ih se izolira, sve trpa u isti koš. Većina je neškolovana i jednostavno ne znaju za drugačije, automatski ih okolina izolira jer su to što jesu, oni su toga svjesni... Svjesni su da trenutno ne mogu drugačije jer je slika o njima kao manjini generalizirana, svi su oni isti... a nisu, puno se stvarno trudi ne biti, ali nažalost, odustanu jer ne ide, ne mogu dobiti posao, ne mogu normalno zarađivati i onda rade to što rade.

Kako mi kao društvo možemo drugačije utjecati na to? Kako pomoći? Što raditi? Kako bi vi kao pojedinac to promijenili i što bi pokušali, da možete?
Zanima me vaše mišljenje, generalizirate li i vi? Date li tu kunu, ponudite pomoć ili prozujite kao da ništa niste vidjeli ni čuli? Kakvu reakciju dobijete?

Za kraj, naletila sam na video i jedan zanimljiv komentar ispod... Kad se rade reportaže o Romima uvijek se stavi neki smiješan naslov i praktički rade cirkus od njih, a kad su u pitanju neki drugi ljudi koji bar po pitanju nacionalnosti nisu manjina, a imaju sličnu priču - onda je potpuno drugačija priča i potpuno drugačiji pristup.
Čini mi se da sam i ja slično primijetila.