Zanima me kakav odnos muški dio gay populacije ovdje ima sa svojim ocem.

Moja situacija ukratko...
Outao sam se roditeljima s 18 i to je mome ocu bio veliki šok. Bio je bijesan, razočaran, okrivljavao je sebe jer je mislio da je on negdje pogriješio u odgoju, i sto drugih osjećaja... Kasnije se smirio, prihvatio me takvim kakav jesam i ja sam mu na tome jako zahvalan. Iako često osjetim i vidim na njegovome licu da stvari nisu onakve kako je on to zamišljao. Kao svaki tipični otac mislio je da će imati str8 sina, nevjestu i da će oko njega letati petero unučadi.
No... Stvar je u tome da smo ja i on dva potpuna različita svijeta. Fizički sličim na njega, ali nemam niti jednu njegovu osobinu. Sjećam se da me pokušavao zaokupirati nekim svojim zanimanjima dok sam bio mali, npr; ribolov, vrtlarstvo. Često mi je govorio da idem igrati nogomet na igralište kao i svi "normalni" dečki. Jedini gol koji sam zabio bio je autogol u 1. osnovne. (i da, tada su me svi ismijavali zbog toga )

Kakav odnos vi imate s ocem, imate li ga uopće? O čemu pričate kada ste sami? Svađate li se ikada? Kad se ja i moj nađemo negdje sami onda samo pušimo cigarete i buljimo u prazno, ili komentiramo neke nebitne stvari oko nas. U zadnjih dvije godine smo se prestali i svađati jer ne razgovaramo ni o čemu bitnome, iako ja još neko vrijeme živim s njime i mamom. Ali me on ne financira više pošto sam djelomično samostalan po tome pitanju. Bogu fala.

Da čujem vaša iskustva, mišljenja...