Upravo sam, po ne znam koji put, pročitao Ionescovu Ćelavu pjevačicu. Svaki me put iznova oduševi ta apsurdnost, taj smisao u besmislu.

Negdje sam pročitao da je Ionesco napisao Ćelavu pjevačicu dok je polazio tečaj engleskog jezika. Beskonačno ponavljanje random frazi na tečaju bio mu je podloga za napisati Ćelavu pjevačicu.

Odavno sam pročitao Ionescovog Nosoroga. Na žalost, nikad nije preveden na hrvatski jezik. Šteta. Također jedno genijalno djelo teatra apsurda.

Za ljubitelje teatra apsurda, koje je vaše omiljeno djelo?