Svaki dan se za pokuse koristi više od milijun životinja. Pokusi su tajni i obavljaju se u bezbrojnim privatnim i državnim laboratorijima. Informacije o njima saznajemo samo u stručnim časopisima - objavljuju se, međutim, samo one uspješne. Izraz vivisekcija (iz lat. secirati na živo) se zamjenjuje nježnijim izrazima kao, primjerice, istraživanje na modelu.
Preparati koji sadrže štetne tvari i dalje se nalaze na policama u trgovinama, usprkos tome što su prouzročili trovanje i sljepoću životinja.
Tako je sredstvo Contergan, koje je nakon mnogo godina testiranja na životinjama preporučeno trudnicama, izazvalo više od 10.000 pobačaja i urođenih tjelesnih mana. Oxychinolin, neučinkovit lijek protiv bezopasnog tropskog proljeva, zabilježio je tisuće smrtnih slučajeva, a 30.000 ljudi je ostalo bez vida ili u invalidskim kolicima. Hormon dietylstilbestrol je godinama bio preporučivan kao sredstvo za smirenje trudnicama. Desetak godina kasnije otkrilo se da uzrokuje novi, nasljedni oblik raka maternice kod 95% potomaka ženskog spola. Nije postojala životinja u kojoj bi taj hormon izazvao slične simptome.

Što vi mislite? Je li stvarno potrebno životinje koristiti kao naše pokusne marionete ili je to samo puko iživljavanje ?

U posljednje su vrijeme uvedene brojne regulative kako bi se smanjilo ubijanje samih životinja. Smanjenja broja korištenih životinja posljedica je ne samo etičkih dilema, već među ostalim i metodoloških promjena u samom izvođenju znanstvenog istraživanja. Naime, sve više su zastupljeni postupci molekularne biologije koji omogućavaju veću iskoristivost postojećih eksperimentalnih modela.