Ne znam kako naslov staviti.
Znam da ovo sve bude malo zbrčkano i vjerojatno nepovezano, ali bilo bi dobro kad bi mi netko pomogao shvatit neke stvari i popričati o tome da prestanem razbijati svoju jadnu glavicu i raspravljati sama sa sobom.

Imamo zakone o diskriminaciji, zločinima iz mržnje (…), a onda i (ne)provedbu tih zakona odnosno kazni za iste. Koliko su naši zakoni zapravo moralni? Recimo da je zakon sam po sebi dobar, osuđuje se svaka diskriminacija, mržnja, zločini, ali koliko i u kojoj mjeri to ima smisla kad se ne provodi na valjani način? Svaki pojedinac sam odlučuje što će i kako će po nekom prizivu vlastite savjesti i samom poimanju morala, ali koliko bi to bilo drugačije da se postrože kazne? Koliko naše shvaćanje morala utječe na poštivanje zakona i koliko je to povezano sa savjesti?
Neću nešto napraviti jer nije lijepo i moralno ili zato jer ću biti kažnjena? Za pretučenu, silovanu ili maltretiranu osobu nije bitno koliko je napadač moralan jer je to nekako jasno iz samog postupka, savjest napadača je također upitna, ali da isti taj napadač ima neku svijest o tome na koji način i koliko bi bio kažnjen, možda bi do takvih stvari dolazilo u manjoj mjeri?
Svi mi imamo svoje poimanje morala po kojem onda u većoj mjeri djelujemo sa savjesti koju netko ima više, netko manje, ali svaka prosječno inteligentna osoba bi trebala imati podjednako razvijenu svijest o svojim postupcima odnosno odgovaranju za iste. Ako se zakoni ne provode ili su preblagi, jel moguće osobu bez priziva savjesti uopće spriječiti u njenim (ne)djelima?

Mislite li za sebe da ste moralno savjesna i svijesna osoba? Zašto?

(ako je netko uopće shvatio o čemu ja pričam )