Imate određene stari koje vas odbijaju i onda vam se dopadne osoba koja ima te stvari, ali ne smeta vam. Ja previse razmisljam, ne mogu se opustiti i stati mislit, a njemu je sve ravno. Neke stvari koje mi nisu prirodne i prihvatljive u vezi (stara škola, standardne veze (prije)) u teoriji sad su mi ok, a ne zelim pokazat kako popustam pred necime cemu sam se protivio. I ljubomoran sam na njegova prijasnja iskustva.

Jel ok zaobici pravila i svoje "zakonike"? Znaci li to nesto ako svjesno vidim da ima nes kaj mi se ne dopada, ali me ne tjera od njega nego mene psihicki je*e i frustrira jer nemam "Help?" ikonu za kliknut za situacije koje se protive mojim stavovima?

Koje su vase smjernice, misljenja ili iskustva na vlastitoh kozi/umu?