Osoba sam koja voli igrati na sigurno. Biti u comfort zoni i kolotečini koja mi ujedno predstavlja i "sigurnost", no shvatio sam da je na dugoročno to neisplativo i neproduktivno i da najbolje funkcioniram pod pritiscima i kad riskiram. Naime, trenutno nisam glupast kao prije da probijam glavom kroz zid, ali nisam niti dovoljno siguran da riskiram i donosim neke nagle promjene no mislim kako bi mi se rizik puno više isplatio nego da igram na sigurno svaki puta. Govorim u općem smislu života i funkcioniranja u odnosima, poslu itd.

Kako vi stojite? Riskirate li? Bojite li se naglih promjena? Zašto?