Kaj fakat nema neki mali spaljeni istomisljenik (moj naravno xD) ovdje?.. kaj nikome nije stalo do ljetne setnje s osobom koja ti se svida duze vrijeme, cijelonocno lezanje pod zvijezdama na igralistu, potajno drzanje za ruke samo na sekundu kako vas nitko ne bi primijetio, ali kako biste ipak osjetili njegov/njezin (solidaran sam danas ) dodir.. zar nikome nije u cilju imati jednu osobu, ali s njom biti najsretniji, imati iskonskog prijatelja koji vas razumije i cijeni.. zar nitko ne zeli biti dijete kakvo je nekoc bilo, zaigrano i veselo, nimalo zlobno, povrsno ili isprazno?.. s najljepsim pogledima na svijet i jos boljim idejama i mastanjima.. zar nitko ne zeli biti ono sto zaista je? Sitan covjek koji je zapravo ogromnog srca i velike duse, jer se bas to trazi kako ne bismo stali ionako premaleni ispod zvijezda.....