Tadaaaah, još jedna u nizu #mtf tema koju otvaram, ako vas zanimaju ostale upišite u tražilicu foruma „#MTF“. Ova tema obradit će nešto što je mnogima velik misterij i nemaju pojima o tome, a to je hormonska terapija za MTF transeksualne osobe. Svi su nešto čuli o tome da se tranđe pucaju nekim hormonima i tako to nešto – ali šta su to hormoni, šta (hloverka/budiša moment)? Sad ću ja da vam kažem svoje osobno iskustvo.

Hormonska terapija je očito neki medicinski postupak, koji se vrši kontrolirano (tako je, pod nadzorom endokrinologa) i njime se zapravo vrši rebalans razina spolnih hormona u tijelu kako bi se postigla slika identična onoj vašeg željenog spola. Naravno, primarni cilj je onda preusmjerit razvoj sekundarnih spolnih karakteristika ili napravit izmjenu u postojećima. Doktor je u načelu zadovoljan kad vidi normalne razine hormona i to je njemu bitno. Terapija se sastoji od komponente supresora androgena (testosterona) – to je uglavnom Spironolakton ili Androcur. Druga komponenta je naravno unos sintetičkog „ženskog“ hormona – bilo koji lijek koji sadrži estradiol (sintetički estrogen), razne su varijacije, osobno uzimam Estrofem. Treba napomenuti da ne postoje posebno dizajnirani lijekovi „za tranziciju“ – ovi koji se koriste imaju druge namijene ali zato stručna osoba prilagođava njihovu svrhu nama.

Sad se pitate „dobro šta točno onda ti hormoni rade“. Evo vako da započnem kao prvo, efekt je jako individualan od pojedinca do pojedinca – netko možda neće postići ništa osim nove krvne slike, a netko će postići svašta, faktori su ovdje razni. Predispozicija najviše ovisi o vašim receptorima za taj hormon (ne znam dovoljno o tome pa lupetam), a kolko ih imate ili nemate – to nitko ne zna. Također bitan faktor je genetski materijal – s obzirom da trans žene imaju XY set spolnih kromosoma a ne XX… tu će jbg, nekih informacija možda biti, nekih neće. To su ovako malo divlje stvari koje nitko ne može provjerit i nitko vam ne može reć „razinu predispozicije“ da tako kažem. Treći faktor koji bi ja navela je dob IAKO nije toliko bitan kao prva dva, jeste da se može spriječiti agresivan razvoj muških karakteristika ako se krene ranije ali razvoj ženskih karakteristika gotovo i ne ovisi o dobi već o prva dva faktora.
Ajmo sad na konkretnu priču šta se desi šta se ne desi. Odma da kažem, ovi šta rejvaju na jutubu „OMG OMG“ – ništa to. Ak mislite da je tranzicija rejvanje „omg omg super super sve svuda ima se ohoh“ – nije…. Jer na yt dođe onaj 0,1% trns populacije koji ima debelu sreću sa svime.

Fizičke promjene:

Prva promjena koja je najočitija i manifestira se kod većine je cijela fizionomija oko masti u tijelu. Takozvani „fat redistribution“ i općenito se profil masti promijeni. Ako ste žgoljavi štap ko ja – tadaaah, nothing to redistribute . Mislim ne znam ja sad o tim udjelima masti u krvi koži ovo ono muško žensko – ali to uvijek prolazi. No nemojte sad mislit da ćete dobit hourglass magiju i da će sve otić u guzicu i sise jer sudeći po generalnoj populaciji, vjerojatnije će također otić visit oko trbuha i napravit vam duplu sisu na leđima kad skopčate grudnjak (jeeeeij). Jbg, fat is cruel for both men and women. I evo što se tkiva tiče, mišići slabe i atrofiraju eto (wanna be strong lezbe will be triggered now). Taj cijeli đir će se manifestirat i na licu i to je u biti glavna promjena što se lica tiče – mast, koža.
Druga učestala promjena je nestanak akni, testosteron više ne agresira = nema se više akni. Iskreno, to je jedini fizički change koji sam maksimalno osjetila i koji mi je najdraži od svih… čisto lice, čisto telo … kao baršun(ne znam šta je to, možda nije nešt finog xD).

A šta sise? Sise…. Ak ste fat pa imate već sise za košaricu neku onda ćete ih imat, ako niste…. A onda ih vjerojatno nećete imat. Najveći hype oko sisa se događa u prva 3-4 mjeseca kada one počnu intenzivno bolit … i „rastu“ …ne. I onda eto…. Kad to stane stalo je. Ja sam već dve i pol godine u svemu i nisu mi se pomakle nikud od tamo gdje su bile pred godinu i pol. To naravno dosta ovisi opet i o genetici i o tome imate li uopće masti ili ste štap.

Miris tijela. Da, dobro ste pročitali. Muškarci i žene imaju različite prirodne „mirise“ koji primarno ovise o spolnim hormonima i igraju ulogu u atrakciji ovo ono, ma znate već. Uglavnom, nema više žestokog testosterona, mjesto tog počnete vonjat na muffine s bananom jab rekla
.
Dlake…. Dlake su fishy area, nekome se povuku negdje nekome ne. Glećte, ono šta je niklo, neće otpast…. Folikuli su aktivirani već, dlake će se stanjit da budu prozirne i neopipljive ali u većini slučajeva bit će tamo, tak da npr ako su vam krenula dlakavit prsa, ona će i dalje dlakavit samo će s vremenom postat one tanke prozirne dlaćice koje svi ionak imaju svud. Problem su ovdje dlake na licu aka brada, ako je nikla nikla je ako nije, a krenuli ste terapiju onda ni neće. Kosa je ovdje total win jer ste 100% protected od muškog tipa ćelavosti (al ono šta je otpalo neće rast iznova)… i kosa postaje dugačije kvalitete.

To bi bilo to, glas ostaje kakav je – glasnice koje su narasle ne mogu se smanjit, kosti…. Postoje oni mitovi „kosti bokova mogu rasti ako je dovoljno rano bla bla“ – da, u 0.09% slučajeva . Tako da to je ono, što se ne može smanjit ak je naraslo ili uforsat da naraste. Naravno, početak terapije može utjecati na buduć razvoj nekih koštanih i hrskavičnih tkiva, mada čest je mit „dok kreneš nećeš više rasti“ što nije točno, žene isto rastu u visinu jbg. Ja sam nakon početka terapije rasla još (poor rasvjetni stup me).

Eto vidite, sad sam opisala fizičke stvari fino – zaključak: nije toliki hajp. Ako ne radite na sebi , ništa – tako da treba radit na sebi jer to je 70% posla. Budite zadovoljni s onim što dobijete i nemojte očajavat oko onog što ne dobijete je glavni recept za zadovoljstvo tranzicijom. Ono što je testosteron i muški gen uradio može da ima svoju ljepotu samo treba znat izvuć najbolje iz svega. #cheesy_filozofija

Nisam još spomenula da se promijeni i sklonost specifičnim bolestima. Npr. kao MTF tranđa umanjujete skolnost srčanim oboljenjima, ili eto raku prostate – ALI afinitet ka osteoporozi dolazi gratis weeee a bome jab rekla, i povećana sklonost psihičkim oboljenjima

A sad malo o onome što se ne vidi. Emocije…. znači. Ako mislite da vam je najgore u periodu dok ste disforični u vremenu prije terapije, varate se, kad vas lupi hormonski rollercoaster ima da preživiš. Taj dio terapije je u biti i najteži, emocionalno kravlje ludio prvih godinu dana zbog kojeg ćete puno puta zažalit i mislit si šta mi je ovo trebalo. Zato je bitno kolko tolko psihički stabilan uć u terapiju (kolko je to moguće jel… ah joj… blago onima koji ne znaju) – jer kad krene, trajna neurotična šteta je garantirana . Mislim gledajte, bit žena nije lako štaš, al ovaj početak kad se kroz dan 10 puta želiš ubit, a 5 puta si najmotiviranija osoba za život ikad. Treba egzorcist.

Libido i seksualnost, nitko ne razumije bolje razliku između muškog i ženskog libida i muških i ženskih nagona bolje nego mi – we had them both . Seks life postaje… drugačiji, znači mjesto osobe koja se normalno izdrka postanete ultraemo cicmoza kojoj seksualna sreća ovisi o „blizini s nekim“, „dodiru“… da udahnete miris muškarca, da osjetite toplinu… volja za masturbacijom pada na otprilike nekoliko puta godišnje i kad to obavite nije vam niš lakše, dapače, možda postanete još više emo nakon toga. Ako mi je ičega žao, onda mi je žao prljavog surovog libida. Znaš da je očaj kad ti seksualnost više ne ovisi o orgazmu i kad imam odnos ionako 90% puta prođem bez njega jer majkomila, jedan frame od 0,001 sekundu u glavi kad izgubiš koncentraciju i sjetiš se nečeg desetog – gotovo, bye. I da možda sam krivo rekla, libido će past na način da se nećete naložit 15 puta na dan sami od sebe nego će do toga doć pretežno samo u bliskom dodiru s partnerom, s duge strane… teško je moguće zasitit se diranja s partnerom (bar meni)…. blaženi desničari, lako njma (got it? ). Ne želim ja sad reć kak je to sve loše, samo činjenica je da se nagon i cijela mehanika oko seksa promijeni – obije strane imaju svoje prednosti i mane. Osobno niti nisam imala seks life prije terapije jer sam imala blokadu i nisam htjela intiman odnos ni sa kim i za mene je poboljšanje izgleda dovelo do samopouzdanja i oslobođenja po tom pitanju.

Eto nisam spomenula da hormoni utječu i na genitalije, to je jako individualno ali uglavnom se radi o otežanoj erektilnoj funkciji, bol, laka iritiranost, atrofiranje itd. Te loše nuspojave se mogu oporavit onim što je sad totalna kontradikcija ovom što sam pisala ranije – korištenjem. Ovdje je posebno bitno ovo o atrofiranju, jer funfact: vagina koju napravite jednog dana je samo ovo šta imate obrnuto prema unutra ovak prosto rečeno. Iz tog razloga, ako želite da operacija bude uspjeh i da imate upotrebljivu vaginu bitno je da očuvate zdravlje penisa i da bude u prosječnom rangu razvijenosti kao u odraslog cis muškarca i iz tog razloga nikako nije dobro da dođe do gubitka tih tkiva dolje. Naravno, nakon operacije vrši se proces dilatacije – odnosno godina dana guranja dildača različitih veličina, dok ne dođete do king size-a… pa nije sve tako crno ali ipak, mora se imat materijala.

Koje su moguće nuspojave? To je malo neistraženo pitanje, nuspojave su naravno navedene na samim lijekovima ali neke fatalne su rijetke, a što se konkretno MTF tranzicije tiče to je individualno i dosta neistraženo. Ajmo reč da je prva nuspojava (s pojavom od 100%) sterilnost, koja nakon određenog vremena terapije postaje ireverzibilna. Tako da veliko pitanje koje si morate postavit prije ulaska u tranziciju je to želite li imati svoje biološke djece ikad i je li vam sterilnost prihvatljiva. Druga nuspojava koja se javlja kod svih je visok prolaktin u krvi – najočitija fizička manifestacija njega je da imate „nisku energiju“… odnosno kao da nemate snage za život… i onda ako posebno nemate sreće (kao ja), može se desit da razvijete jedan karakterističan benigni tumor hipofize naziva „prolaktinom“ koji onda divljački luči taj prolaktin. A kad ste zapeli u tome onda morate pit još ljekova, u ovom slučaju radi se o Bromegon tabletama… koje… nisu nimalo ugodne po nuspojavama. MTF trans osobe u terapiji imaju 40 puta (ne posto nego puta) povećan rizik od razvoja prolaktinoma (tako mi doktor reče). Sve to dovodi do stalnog osjećaja nemoći u organizmu i ako ne vježbate ili ne radite nešto da se aktivirate postat ćete vegetirajuća biljka. Tumor bi se naravno trebao povući tretmanom (to nije nikakva kemoterapija btw da ne mislite sad da je to to) i u praksi se niti ne uklanja operacijom samo je bitno da se otkrije i počne tretirati što ranije.

Za zaključak što reći, ulazak u medicinsku tranziciju nije vodu pit. Znam da je često vodilja za početak tranzicije emocionalna baza, nešto što dolazi iznutra. Ali ako imalo sumnjate, ako niste spremni reć „da ja ovo biram pa čak i ako odem u smrt“ – onda tu još treba vremena. Bez obzira na težinu, treba se sabrat, proučit i vidit za sebe sve dobro i loše što time dolazi. Tranzicija je užasan teret na psihičko i fizičko zdravlje, a bome i novčanik – a sve što njome dobivate ako prođe sve u redu je „ja sam fizički žena“ – koliko za vas to vrijedi ? Čest je taj pogrešan koncept „tad kreće život tad kreće sreća tad sam nova osoba“ – NE, kreni svoj život odmah, živi odmah, ne čekaj – jer ono što čekaš nije magična priča iz bajke koja život posloži sam od sebe i sve je super. Bitno je i dugoročno gledati da težite genitalnom zahvatu, intenzivna hormonska terapija nije dugoročno rješenje i zbog njene težine svi ćete ju htjet minimizirat nakon nekog vremena. Koliko sam doživjela iz razgovora s ostalima, operacija je stvarno ona zadnja stepenica koja upotpunjuje proces i daje smisao svemu što ste prošli. Kako kažu cure, neopisiva je sreća kad to obaviš i možeš ove rigorozne tablete bacit ako hoćeš i kad se energija opet vrati, jer kad imaš energiju, imaš moć, imaš motivaciju – živiš punim plućima. Kad ti se tijelo stalno bori i pati – odmah je i sve drugo teže. Znači bitno je ciljat na kompletiranje svoje tranzicije, no dobro iako možda o tome i ne razmišljate – logično da prije ulaska u to samo razmišljate o tome kako ćete krenut, a onda kad prođe godina dve krene i ono „kad će više doć kraj“. Kažem sve ovo je više-manje moje iskustvo, iskustvo osoba s kojima sam komunicirala i nešto bazirano na literaturama. Možda je nekim pojedincima drugačije, neka podijele svoja iskustva.

Ja sam sa svojom tranzicijom do sad zadovoljna, to nije nešto lako ili nešto što dolazi preko noći. Cilj ove priče je samo malo taknut mozak ljudi koji ne znaju, jer stvarno – ljudi o tome ili ne znaju ili ni ne razmišljaju nego im je maksimum saznanja i uopće onoga dokle um seže „neka terapija od čeg ti rastu sise“. Evo jedna ozbiljnija slika koja čak ni neće toliko sad značit trans osobama jer ako psihostručnjaci odluče da daju preporuku za tranziciju onda ona i je najbolje rješenje, ali eto možda ima zbunjenih, ili onih koji ne shvaćaju ozbiljnost… (da, jako se cringeam na pedere kad izvale nešto „joj ja bi sise da budem s str8 dečkima“ ili tak neku bisernu pizdariju, banaliziram al čula sam bogami svašta). – fala na čitanju. Sva pitanja, nejasnoće, čak i opovrgavanja ubacite u komentare.