Tema engleštine u hrvatskom koja se svako toliko povlači, ponukala me na pitanje da li zapravo umire hrvatski jezik?

Hrvatski jezik, ono št bi se moglo reći standardni jezik, lingua franca, za razliku od velikih (u smislu broja govornika, molim lijepo) jezika je vrlo nova tvorevina, bez neke osobite kulturne baštine kao primjerice engleski. Da odmah raščistimo, ako ste pokušali čitati dubrovačke spise iz doba na koje se suvremeni hrvatski poziva kao tradicijski izvor, nekako sam uvjeren da ste brzo odustali. Osim ako vam to nije tema istraživanja, naravno. Za razliku, Englezi su (ako je vjerovati Janet Winterson) još u sedamdesetima čitali King James verziju prijevoda Biblije koji je pisan elizabetanskim engleskim.

Hrvatski standardni jezik nasto je doslovce dogovorom nekolicne ljudi, prije sto šezdest godina. I zapravo tim jezikom se nitko nije baš nešto osobito služio sve do polovice prošlog stoljeća. Raja je govorila svoja narječja kao što i danas govori (ako ste u Zagrebu, probajte otići na obronke Sljemena i razgovarati s lokalcima) i to uglavnom niej imalo veze sa dogovrenim jezikom. Inteligencija je govorila nekim od na ovim terenima dominantnih jezika: mađarskim, njemačkim, francuskim. U Zagrebu se do šezdesetih u finim kućama govorio njemački.

Obzirom na malu brojnost govornika, literatura koja je nastajala na hrvatskom je u načelu oskudna. S današnjom navalom tehnologije, potrebu za novim izrazima teško izdražavaju i jezici koji imaju ugrađene mehanizme stvaranja novih riječi, kao što je njemački. Hrvatski je u tom pogledu nepromjenjiv: tuđice paraju uho, novokovanice još više.

S novim generacijama, čini se da i ono malo jezičnog blaga što je postojalo, postupno odumire, a zamjenjuju ga izričaji koji su uglavnom izravno prenešeni iz tuđih jezika. Obzirom na tehnološku dominaciju US, to dolazi primarno iz američke inačice engleskog jezika ..

Dakle, hrvatski? Što je to?