neshto o cemu ne mislish nego radish po inerciji. nikada nije bilo izjava u stilu outanja vec jednostavno zivish kako zelish.

kao ftm mozda sa malo vecom kashom u glavi i prvo se ne mozesh staviti u konzervativne okvire a ne mozesh se staviti ni u gay okvire. neki put si mislish da li si onda po mentalnoj definiciji straight ili po bioloshkoj gay? shto je pravo shto je krivo ali u svom tom kaosu, bar za mene, nije bilo ideja o nekom sluzbenom outanju. probash biti fizicki straight pa to napravish, upoznash svakog sa svakim pa i familiju, onda ipak si napravish mali ustupak za vlastiti racio i kazesh, ma, ajmo dalje pa upoznash curu i takodjer ju upoznash sa svima pa i sa familijom. i apsolutno te se ne dira da bi trebalo nekome neshto reci. svi znaju da zivimo zajedno, svi znaju sve ali jednostavno nemaju hrabrosti nishta ni pitati a tebi apsolutno ne pada na pamet da ishta i kazesh. nikada me nitko nije nishta ni pitao, nikada nishta nije bilo s moje strane ni receno ali glavno da mi je gdin tata neshto servirao od katolickog bioloshkog odgoja prije koju godinicu a majka je zakljucila da zna da se trebala malo vishe pozabaviti samnom jer je bilo ozbiljnijih problema u socijalnom prilagodjavanju. nisu me nikada mogli kontrolirati i nikada nisu mogli postici da napravim shto oni zele. nikada nije bilo razgovora s njima o icemu nikada mi nisu ni rekli da me vole. cudna obitelj.

svi frendovi znaju sve, tko me upozna ako pita imam decka kazem imam curu. nemam problema jer nikada nishta ni ne skrivam. drugi dio mene kao ftm je malo problematican i sa mog osobnog stajalishta. prilicno je komplicirano zivjeti sa osjecajem sebe u sebi i vidjenjem sebe u zbilji. kaos puberteta je bio izrazito naporan, sa nekih 13-14g ne znam shto me sacuvalo da si vene ne prerezem. sjedim pod stolom sa mesarskim nozem u ruci a vrijeme stoji. zaledjeno je. nikada to necu znati. samoca i samoca i moje potpuno nerazumjevanje okoline i drushtva su me odveli u mentalnu izolaciju. dani su prolazili u ogromnim hrpetima knjiga i jabuka, vikendi u trcanju sljemenom izvan staza i daleko od ljudi.
tada nije bilo interneta. nije bilo lako doci do bilo kakvih informacija. preteshko je bilo zivjeti gdje nikako nije postajala shema za uklopljavanje. barem meni, jer tek u 22-23g koliko toliko profunkcionirah da normalno odem na kavu, kod nekoga. prije toga je jedini smisao bio da otprhutam na tibet u samostan i u potpunosti se posvetim yogi

koliko ustvari treba za outanje samom sebi? ne poshtujem granice svoje biologije, cesto mi kazu pusti, nisi mushko. e jbg. zajeb. u svoj glavi jesam. i radim kao i uvijek u zivotu. neka zakljucuje tko shto zeli, kupujem mushke koshulje i gace, sjedim rashirenih nogu, divljam nekad karakterno i kratkofitiljna sam osoba. dovoljno provociranja i potuci cu se. ne prihvacam svoju biologiju do granice da nikad ginekologa vidjeh (izrazito pazim na funkcioniranje tijela, krvna slika mi je savrshena). kako outati taj dio sebe? ne znam. ni tu na forumu u biti ne znam gdje se staviti. ftm sam, ali nisam bash 100& da bi si tijelo na silu mjenjala jer rizici su meni osobno preveliki. moja egzistencija ovisi samo o meni, nema nikoga za backup ikoje vrste. da postoji mogucnost postati potpuno funkcionalna jedinka onda da, ali ovako, ne znam da li je teze zivjeti bez tranzicije ili napraviti tranziciju a ne mozesh biti u fulu kako se osjecash. stvar je i davanja. koliko ja zelim potpunu i divnu zenu toliko drzim i da partner zasluzuje potpunog i divnog mushkarca ili zenu. i shto mi preostaje? ili sve ili nishta. kada pishem i pricam najvishe koristim srednji rod, za neke stvari mushki, za neke zenski, kako kad. pa ako i to nekoga zbuni i razgovoru, naravno da me nitko nishta ne pita.

sada sam u nekoj otvorenoj vezi, odnos bez moguce buducnosti gdje mi cura kaze da sam djecarac u prekrasnom zenskom tijelu. bang bang in the head...

sve u svemu, nema sluzbenih izjava, outanja, jedino zivot po inerciji bez skrivanja, raqdim shto me volja, volim koga volim a hoce li to netko prihvacati ili ne nije moj problem. ovih dana se pitam da li su starci definitivno pukli shto potroshih nekih 30 000e na vezu a ne na obitelj a i to je njihov problem, ne moj.