Jednom, prije nekih desetak, možda i više, godina se poteglo pitanje uvođenja duhovne kulture u škole kao zamjena za vjeronauk za djecu koja ne ispovijedaju katolicizam. Na što se Kaptol propeo na zadnje noge da je katolicizam sveobuhvatan (barem je to značenje grčkog korijena riječi, koliko sam shvatio, ne znam grčki, wikipedija kaže from Greek καθολικισμός, katholikismos, "according to the whole")

Međutim, na svoje oči sam se uvjerio ne jednom, da vjeroučitelji pod pojmom "Biblija", podrazumijevaju Novi Zavjet. Po onome što sam čuo, imam dojam da mnogi od njih nisu niti pročitali Stari Zavjet, osim digested version, varijanta Cliffs Notes, www.cliffsnotes.com/. Ono što sam zasigurno sreo kao rezultat, jesu poimanja o Starom Zavjetu da se svodi na nekoliko pomno odabranih, pomno ***skraćenih*** pričica, koje naravno isključuju sve što bi moglo pokrenuti na pitanja.

Naravno da duhovnost drugih religija i kultura je apsolutno zabranjena. Od Nadbiskupske Konferencije je stigla zabrana da se u školama vježba yoga, jer bi to moglo dovesti do saznanja o hinduizmu. Duhovnost Lakota indijanaca je nešto o čemu možda čuju od roditelja. Možda.

Naravo, na sve to se vezuje i spektar teizam-ateizam.

Sad mene zanima, kakva su vaša viđenja tog problema. Treba, ne treba, izbaciti potpuino, proširiti, učiniti izbornim, ima ili nema smisla, ...