Poremećaji ličnosti su poremećaji vezani uz strukturu crta ličnosti. Da bi se poremećaj ličnosti dijagnosticirao, osoba mora imati najmanje 21 godinu i mora vrijediti pravilo 3P: pervazivno, perzistirajuće i patološko. Pojam pervazivno odnosi se na to da je pormećaj jasno iskazan u različitim situacijama, perzistirajuće znači da takvo ponašanje traje najmanje pet godina, a patološko označava da odstupa od normalnog i remeti svakodnevno funkcioniranje. Također, poremećaji ličnosti su ego-sintoni, a to znači da osoba ne prepoznaje problem, oni su sukladni identitetu osobe. Osoba pati, ali problem se nalazi izvan nje, najjasnije je za izreći da postoje problemi u interpersonalnim odnosima. Procjenjuje se da oko 15 % populacije pati od nekog poremećaja ličnosti.

Danas je uobičajena podjela pormećaja na 3 klastera pri čemu nije uvijek najjasnija kategorizacija, već je bolje promatrati poremećaje dimenzionalno, kao na nekom kontinuumu.

Klaster A: ekscentrični pormećaji. Tu pripadaju shizotipni, shizoidni i paranoidni pormećaj ličnosti.
Shizotipni: ekscentrične osobe upadnog odijevanja, neobičnih uvjerenja i vjerovanja, imaju smanjen kapacitet za bliske odnose.
Shizoidni: osobe se povlače od uzbuđenja, distancirani od društva, povučene osobe nezainteresirane za okolinu, žive u svom svijetu.
Paranoidni: stalno anksiozne osobe koje su osjetljive na nepravdu, nepovjerljivi prema okolini zbog čega se povlače od društva, sumnjičavi.

Klaster B: dramatični pormećaji. Tu pripadaju granični, narcistički, histrionski i disocijalni.
Granični: emocionalno izrazito nestabilni, brzih izmjena raspoloženja, nestabilnog identiteta, crno-bijelog razmišljanja, autodestruktivni i impulzivni.
Narcistički: imaju pretjerano izražen osjećaj vlastite važnosti, jedinstvenosti, zahtijevaju divljenje od drugih i misle da imaju posebna prava.
Histrionski: izrazito egocentrični, sugestibilni, površnih emocija, prevelike teatralnosti, zavodljivosti, traže pažnju od drugih.
Disocijalni: neempatični, nepošteni, mamipulativni, neodgovorni, zanemaruju prava drugih, mogu biti agresivni i nemaju grižnju savijesti.

Klaster C: anksiozni poremećaji. Tu su anankastični, izbjegavajući i ovisni.
Anankastični: rigidni, škrti, ekstemno izraženog perfekcionizma, zaokupljeni su redom i organizacijom, izrazito savjesni.
Izbjegavajući: imaju osjećaj manje vrijednosti, izbjegavaju socijalne situacije od straha da će biti odbačeni, žele biti apsolutno prihvaćeni, nesigurni i ne iskazuju neslaganja s drugima.
Ovisni: osjećaju da su nesposobni živjeti sami sa sobom, osjećaju bespomoćnost i nesposobnost, pasivno se prepuštaju drugima i nikako ne vole biti sami.

Sad, nove klasifikacije dodaju još neke poremećaje poput sado-mazohističkog ili pasivno-agresivnog. Mislim da je pametnije gledati prema dominantnim cetama ličnosti tj. osobinama. Važno je napomenuti da, ako netko ima više izraženu neku crtu, NE ZNAČI odmah da ima pormećaj ličnosti. To su ozbiljna stanja s kojima se ljudi bore na svakakve načine, često dolaze u komorbiditetu s nekim ovisnostima, kod nekih se razvije shizofrenija, depresija, anksiozni poremećaji ili čak može doći do suicida.

Sad, ostavljam prostor za rasprave . Za nova saznanja, aktualnosti, asocijacije, prijedloge. Što mislite kako se razviju ovi poremećaji, kakva je terapija, znate li nekoga tko se bori s nekim od tih poremećaja? Ako da, kako funkcioniraju?