Knjigu Vito Ruso: Celluloid Closet možete čitati kao slikovnicu. Ima 170 fotografija. Ili kao LGBT povijest filma. Ili ... Jednostavno, mislim da knjigu vrijedi pročitati.

Za one kojima je lakše čitati na hrvatskom nego engleskom, postoji moj pokušaj prijevoda:
iluzionist54.blogspot.com/...3/vito-ruso-celluloid-closet.html

Ako ima neki grammar-nazi koji je voljan ispraviti greške kojima prijevod vrvi (znam jer nakon tri prolaza još uvijek nalazim greške), zahvalan do groba (jedini problem što sam star, pa je grob blizu, sorry). Ali ako to nije problem, vrlo zahvalan.

[quote]Ljudi bi uvijek pitali o čemu je Celluloid Closet, i ja bih uvijek odgovarao da je to istraživanje o gay likovima u američkom filmu. Odgovor rijetko da bi varirao. “Oh, stvarno?” pitali bi me sa zlobnim smiješkom. “Upotrebljavaš prava imena ljudi?”

Ovo nije knjiga o tome tko u Hollywoodu je lezbijka ili homoseksualac. Niti je knjiga o tome kako gay ljudi su izražavali sebe u Hollywoodu. Pa ipak, oba pristupa su validna i važna. Javnost bi u stvari trebala biti svjesna seksualnosti gay glumaca, baš kao što je svjesna heteroseksualnosti većine. Ne smatram da je takova rasprava ičiji posao, niti da je seksualna, i time privatne naravi. Raspravljati takove stvari bez znanja ili pristanka ljudi u pitanju je, na žalost, nemoralno i klevetnički. Nemoralno je, jer osim ako ljudi po svom vlastitom izboru izađu iz ormara, objava je bezvrijedna; klevetnička je, jer za takove informacije zna se da uništavaju živote ljudi. Neki od nas će vremenom to promijeniti.[/quote]
[quote]Neizgovorivo u kulturi, istinska narav homoseksualnosti progonila je samo nejasni zakutak naše celuloidne svijesti. Ideja da postoji takova stvar kao pravi muškarac, učinila je stvaranje sissyja neizbježnim. Muškarci koji su bili percipirani da su “kao žene”, bili su naprosto mamini sinovi, odraz prevelikog ženskog utjecaja. Postalo je temom niza nijemih filmova spasiti mladog slabića i povratiti njegovu muževnost. Premda u početku nije postojala jednakost između biti sissy i stvarne homoseksualnosti, opasnost biti gay, kao posljedice takovog ponašanja, uvijek je vrebala uokolo. Tomboys (i sama ideja lezbijstva) izašli su kao egzotični i često fascinantni produžetak muškog mita, služeći kao dokazno polje za svoje održavanje. Pogled na heteroseksualnu pornografiju pokazuje da lezbijski erotizam u službi muške seksualnosti je konzistentna tema heteroseksualne fantazije, pojavljujući se često kao uvod za “pravi” događaj, seks između muškaraca i žena. Istinsko lezbijstvo, odnosi definirani i u terminima ženskih potreba, nisu kontemplirani. U popularnoj umjetnosti posebice, takove žene su jednostavno percipirane da su “kao muškarci”, i one prizivaju daleko privlačniju androginiju nego što čine muški sissy. Tomboy slika je zabavno izazivajuća i aspirira snazi i autoritetu, dok slika sissy diskreditira te vrijednosti.
[/quote]