nikad nisam znao kako da definiram odraslost, tj. imao sam vise parametara kojim sam je definirao. Sad znam da je najbitniji - nemogucnost onoga sto se moglo prije, a rijec je o izdrzljivosti ponajprije, a dosulja se i naruseno zdravlje.
Mene je s 26 opalilo, a skuzio sam kad sam prestao podnositi trodnevne partije, pa onda dvodnevene, a sad se po 3 dana lijecim i od onih jednodnevnih.
Trazenje klupice postala je svakodnevica. Glavna stvar je naci slobodno sjedalo u tramvaju, podzemnoj, nadzemnoj, u galeriji gledam najdulje slike u prostorijama sa sjedalicama, plesem manje.... Iss, zvucim ko penzioner, ali zelim reci - djeco draga - ustajte u tramvajima, nemojte biti Pucko ili Biba, budite Neno ili Lada.