Naša stvarnost,
portuni puni
smrada, vlage, mračni...

Naša zbilja,
srca ispunjena gorčinom
i tlapnjom...

Naše sutra,
u magli i nevjerici...

Naši novčanici,
u paučini i besparici...

Naši dani,
bez broja i smisla...

Naša koža,
blijeda i lica
izraza pokisla...

Naše potomstvo...
nesigurno...

Naše vrijeme,
u beznađu, tmurno...

Rivali nade u našem vremenu likuju,
a mi stojimo na peronu
čekamo lokomotivu,
spas koji nikada ne ćemo dočekati.

Naše vrijeme,
srlja u agoniji,
tračnicama polagane,ali sigurne smrti.