Nedavno mi je dijagnosticirana schizophrenia simplex (F20.6), i.e. I'm totally crazy, but I don't hear voices. Lijekovi mi, srećom, gotovo u potpunosti otklanjaju simptome, tako da nemam značajnijih psihičkih smetnji, sem što sam povremeno socijalno anksiozan, nerijetko rezerviran i distanciran, ali mogu slobodno reći da vodim sasvim pristojan život.
Problem je u tome što shvatam da ljudi imaju gomilu predrasuda o ovoj bolesti, čak i na samu riječ šizofrenija, i teško mi je da budem u potpunosti iskren, naročito sa dečkom koji mi se uistinu svidi, a to mi nikako nije prihvatljivo, jer, ušavši u ovaj gay svijet, razbio sam mnoge predrasude, i zavolio i, premda zvuči utopijski, prihvatio ljude onakvima kakvi jesu. Pa, stoga, zašto oni ne bi prihvatili mene? Ima li efekta jednostavno racionalno objasniti situaciju ili će takav potez, od čega najviše strahujem, otjerati ljude?
Kakvo je vaše mišljenje? Reći ili, ipak, ne (kao po savjetu moga psihijatra)?