Koliko ste spremni tolerirati tuđe mane? Gdje vam je granica između „svi imamo mane” i „ovo jednostavno ne mogu prihvatiti”?

Često se događa da na aplikacijama za upoznavanje poput Tindera, Grindera, Hingea i Bumblea ljudi dosta prikazuju kakvi nisu u stvarnosti. Bilo fizički ili karakterno, kroz najosnovniji razgovor ponekad se odlučimo ipak osobi dati priliku, no tijekom samog upoznavanja pomislimo: „Što je ovo?”

Ali ovdje zapravo ne govorim o tome jesu li ljudi iskreni na aplikacijama niti o catfishingu. To mi je samo primjer situacije u kojoj prvi put vidimo neku osobinu ili manu koju nismo očekivali.

Primjerice, osoba ima smeđu kosu, a došla je skroz izblajhana ovo samo da malo apostrofiram situaciju. No što se događa kada je osoba potpuno drugačija od onoga kakvu smo je zamislili ili kako se prikazuje na slikama, primjerice na slikama gotovo bez bora, a uživo potpuno druga pjesma? Također, karakterno prikazivanje može, neovisno o našem vlastitom dojmu, biti potpuno suprotno od onoga što osoba zapravo jest.

Više me zanima ono što dolazi nakon toga kada se upoznamo osobu kakva ona stvarno jest, sa svim njezinim manama, razlikama i osobinama koje nam možda ne odgovaraju.

Koliko ste tada spremni tolerirati? Što vam je nešto preko čega možete prijeći jer smatrate da svi imamo svoje mane, a što je za vas granica nakon koje jednostavno kažete „ne, ovo ne mogu”?

I jeste li s vremenom postali tolerantniji prema tuđim manama ili upravo suprotno sve bolje znate što ne želite tolerirati i odmah režete?