Evo ja kako starim, krug prijatelja mi se sve više prorjeđuje i primoran sam tražit nove jer stari jednostavno nestanu...

Mind you, imam skoro 37 godina, I'm a big boy, da sam nešto pošteno za*rao, znao bih i priznao i pokušao to izgladit s njima.

Ali evo, stvarno se ništa nije dogodilo, odnosi su kao i svaki drugi, malo veselja, malo rame za plakanje i tako u krug...

I onda se jednostavno dogodi da bam - nestanu!

I to baš osjetiš, prestanu se javljat ili im poruke postanu kratke, hladne, pasivno agresivne, kako god pokušaš, o čemu god pokušaš pričat, lash out-aju na tebe, ne zovu te više van, postanu bezosjećajni na tvoje probleme (zato ja npr. u onim početnim fazama odnosa kada su svi ultra dragi sam stone cold Virgo jer znam da to nije njihovo pravo ja pa se onda znaju ljudi čudit , a meni to sve awkward i tražim da daju prvo vremena odnosu)...

I meni to nikako nije jasno, uložiš vrijeme i trud u odnos s nekim i onda samo jednog dana digneš ruke od toga, bez da se išta stvarno grozno i dogodilo.

Kužim ja da ljudi upoznaju i druge ljude ili im se možda prioriteti promijene, neki bi npr. i seks samnom, a ja samo prijateljstvo, ali ako smo već brate proživjeli dulje vrijeme skupa, kroz dobro i loše, ULOŽILI, kako netko može samo tako dić ruke i virtually nestat?

Evo imam sad dva friška slučaja, jedan dečko kojem sam puuuno pomogao kad je imao zdravstvenih problema, bio mu podrška, info služba, rame za plakanje, sve, uz to smo se jako bondali što se tiče filmova i video igara - obrisao me s fejsa bez ikakvog objašnjenja.
Drugi primjer, tip s kojim sam malo površniji prijatelj već punih 6 godina, ali uvijek sam mu bio supportive kod njegovog jednog velikog projekta, više nego on meni kod mojih to je sigurno, mislio sam da smo prošli period njegovih mušica jer zna bit moody i promjenjiv i da se odnos ustalio, zezamo se često... eno obrisao me danas... W T F.

Ja sam jednostavno umoran, ne da mi se više ulagat u odnose s ljudima, znam da sam relativno ok osoba, ti isti ljudi koji su me napustili su mi u iks navrata rekli da sam im super, drag itd., kužim i da drugi isto imaju problema i sve, imam ih i ja, pa možda neke kraće periode mogu bit zbog toga moody, ali brate da skroz pucaju DUGO i NAPORNO izgrađena prijateljstva i poznanstva bez nekog dostojnog povoda... pa kome bi se više dalo OPET ponavljat tu cijelu farsu s nekim novim? A i povrijedi me svaki puta i rezultira time da se još malo više zavučem u samog sebe...

I evo sjedim sad tu, pišem ovo u friggin' 3:45 ujutro jer su me ovi dvojica najnovijih toliko ušokirali i rastužili jer je baš iz vedra neba da nemrem ni spavat, navelo me na duboko razmišljanje i samo si ne dozvoljavam plakat jer znam da nisam ništa loše učinio i jednostavno ne!

Kaj smo fkt došli do toga da živimo u vremenima kad ljude triggeriraju sitnice koje druga strana nemre ni predvidjet i samo odluče DELETE? That's crazy!

Slušam danas dvije žene u tramvaju kako pričaju da su ljudi (od korone - ja mislim da to nema veze s koronom i da je bilo i prije nje) poludili i da se samo rastaju i razvode zbog svake sitnice... eto, kao da mi je to bio neki foreshadowing već...