Znači, cijeli moj život pokušavam osposobiti razne grupne projekte, bilo poslovno, bilo sa hobi strane... Veseli me pomisao suradnje, da se više mozgova spoji i da nastanu predobre ideje i stvari koje pojedinac nikad ne bi uspio!
Ali... realnost je skroz drugačija i uvijek ista - u koji god grupni projekt ušao, na početku su svi kao motivirani, a ubrzo se ispostavi uvijek ista bolna istina, a to je da ja radim 90% posla, još možda 1 osoba malo pridonosi jer eto ima savjest, a ostali 130% zabušavaju, do mjere da ih uopće nema i da je bezobrazno, OSIM kad treba naravno pokupiti plodove (tuđeg) rada i ''slavu'', pohvaliti se, e onda su prvi u redu sa ispruženim ručicama, dotad samo čekaju i kutre da vide hoće li bit što od projekta ili ne...
Imate li sličnih iskustava?
Kako se ponašate u takvim situacijama? Ja sam kad sam bio mlađi jako burno reagirao i kritizirao i prozivao ljude, sad kad sam stariji ili pustim pa u pravom trenutku pokušam na finjaka riješit, da ljenčuge navedem na to da se sami maknu iz projekta...
Mislim, došlo je do toga da mi se evo iskreno više nikad brijem neće htjeti raditi grupne projekte, imam jednostavno preeeviše identičnih negativnih iskustava... Kako je sa vama drugima?