... i kako ja starim...

Dobro, naravno da s godinama i kad odrasteš shvatiš da ti roditelji nisu ona savršena bića koja si idealizirao kao malen, ali ne mislim sad na to...

Moji (bar moji) kako stare, postaju sve gori, djetinjastiji, živčaniji, impulzivniji... Kaj ne bi trebali stariji ljudi bit mudriji(ji) i smireni(ji)? Ja sam sa svojima došao do faze da me sve strah na koju ću verziju njih naletit koji dan, na onu koja je donekle ok i brižna ili na totalno buntovnički raspoloženo dvoje teenagera koji ne mare za moje emocije i samo hoće da njima bude super i ljuti su na cijeli svijet (a ja ne kužim zašto jer, realno, imaju ok život, zdravi su, imaju novaca itd.)!
Prije nisu bili takvi, pogotovo mama, ponašanje im je bilo puno konstantnije i kao da su imali više motivacije za jednostavno živjet, ali stvarno živjet, sad više životare...

Moje pitanje vama je... kakvi su vaši roditelji kako stare? Kako se mijenjaju? Moji su btw sad u 70-ima.