Imam jednu kontroverzniju temu vezanu uz estetski ukus u ljubavnim i seksualnim odnosima. Imam 32 godine i, otkad znam za sebe (još od mlađih dana), moj se ukus nije promijenio ni najmanje. Privlače me mršavi ili fit dečki, slatki u faci, konvencionalno lijepi, ono što se zove 'pretty boy' estetika.

Problem je u tome što ja starim, a moj se ukus uopće ne mijenja. U trenutku seksualnog uzbuđenja, ako vidim dlake po tijelu, bradu ili bilo kakve tragove da 'uopće raste', ako vidim neatraktivno lice ili ćelavu glavu, doslovno istog trena bih izgubio potenciju. Ista pravila vrijede i za romantični zanos.

Svi dečki s kojima sam ikad razvijao nekakav odnos bili su u dobi između 18 i 24 godine i manekenskog izgleda. Ne znam je li tako svuda, ali imam osjećaj da se kod nas ljudi ubrzano 'troše' i stare, dijelom možda zbog balkanskih gena, a dijelom zbog nebrige o sebi jer su prisiljeni baviti se drugim stvarima u životu. Često mi se događalo da mi je netko s 20 bio predivan, a da je s 25 već, barem za moj ukus, bio 'gotov'. Većina mojih vršnjaka koji su mi bili atraktivni kad sam ja imao 20, danas su mi potpuno odbojni, kao i sama pomisao da bih s njima imao išta.

Zabrinjavajuće mi je razmišljati o budućnosti jer mlađi nego što sam sada sigurno neću biti, a moj se ukus očito neće promijeniti. Malo me plaši ideja da ću cijeli život živjeti tako da mijenjam partnere za mlađe i mlađe, kao neka još ekstremnija i to gay verzija Dikana Radeljaka. Samo takvo razmišljanje mi unaprijed briše mogućnost iskrenog zanosa i vjere da bilo koji trenutni odabir partnera uopće može imati dugotrajniju perspektivu.

Alternativa toj ideji bio bi pokušaj da 'prihvatim' takve vizualne promjene, ali meni to djeluje protiv mojih prirodnih nagona i iskreno ne vjerujem da bi se održalo. Po mom osjećaju, to bi bilo kao da se strejt muškarcu žena s vremenom pretvori u debelu i brkatu. U tom scenariju je jasno da se s tjelesnom privlačnošću jednostavno moraš pozdraviti. Moj ukus nije nešto što ja svjesno biram, imam dojam da sam tako 'uprogramiran' i da je to jače od mene.

Nije mi problem pronaći ono što me privlači, ali s vremenom će taj dobni gap biti sve veći, a to će se logično odraziti i na mogućnost komunikacije i povezivanja s partnerom. Kad budem stariji, vjerojatno ću zahvaljivati bogu što neki imaju daddy issues...

Imam za vas neka pitanja:
1. Ima li još netko sličan obrazac privlačnosti, gdje je estetika toliko specifična i nepopustljiva?
2. Mijenja li vam se ukus s godinama ili ostaje isti?
3. Ako imate iskustva s većim dobnim gapom, kako to utječe na komunikaciju, dinamiku moći i 'realnu' perspektivu odnosa?
4. Pokušavate li s vremenom proširiti kriterije ili ste prihvatili da ste jednostavno tako podešeni pa prema tome i živite?