Riječ fiksacija dolazi od latinske riječi "fixare" što bi se moglo prevesti kao učvršćivanje, odnosno u ovom smislu misao koja nas neprestano i uporno preokupira.

U ovome smislu smo neprestano zaokupirani nekom osobom, stalno razmišljamo o njemu/njoj. Može se činiti da smo zaljubljeni ili osjećamo "pravu ljubav" ili neki viši stupanj emocija.
Smatram da je barem većina nas doživjela nešto slično u svome životu, ali osobe zrelije životne dobi su toga svjesnije. Ili ste možda doživjeli da je netko emocionalno konstantno zaokupiran bio samo vama i to vas je smetalo?

Više o svemu o temi na linku dolje, s kojeg sam inače preuzeo neke glavne stavke dolje niže.

lolamagazin.com/...sobu-s-kojom-je-odnos-neostvariv/

Neki od znakova emocionalne fiksacije:

● iako je odnos završio vi i dalje svakodnevno mislite na drugu osobu (ovdje se ne govori o procesu žalovanja zbog prekida veze ili prestanka kontakta, već o procesu kada 2 godine ili više nakon prekida vi i dalje mislite o drugoj osobi)

● nadate se pomirenju iako realno nema nikakve nade da ćete jednom ili opet biti sa tom osobom
svaki dan mislite o drugoj osobi, što radi, gdje je, s kim je, hoće li nazvati i sl.

● ne možete pustiti tu osobu jer vjerujete da je on/a jedini/a za vas te da nećete preživjeti bez te osobe
imate jače tjelesne reakcije čim pomislite na tu osobu (poput lupanja srca, uzbuđenosti, kao jači nalet adrenalina)

● u nezadovoljavajućoj (čak i štetnoj) ste vezi, ali ni dalje ne možete pustiti taj odnos niti parrnera/icu

● imate potrebu stalno pričati o dotičnoj osobi

● teško ostvarujete nove odnose

● osjećate neku posebnu povezanost prema dotičnoj osobi te vjerujete da ju jednostavno nikada nećete moći zaboraviti/pustiti

● ... nešto po vašem iskustvu? Neki primjer?

Ako vam se da pisati, slobodno pišite, ali anketa je (barem) obavezna!

P.S. U anketi se može odabrati više opcija.