Osobe sa psihickim problemima i emocionalni odnosi

Neka iskustva su me navela da se zapitam, da li je moguce ostvariti, koliko toliko stabilan odnos, ako se jedno ili oboje koji su u odnosu, bori sa osobnim psihickim problemima, tocnije, disocijacija i poremecaja iz disocijativnog spektra.

Koliko iscitah, iznimno je teshko odrzati odnos. To bude patnja za oboje i rezultira prilicno iskrivljenim slikama cijele situacije i osobnosti nesudjene partnerice/partnera.

U mom iskustvu, nashlo se da smo oboje u disocijativnom spektru, nesrazmjer je bio u kapacitetu spushtanja otpora, potrebom za komunikacijom zivim razgovorom, projekcijama, zeljom da se radi na odnosu.
Sve je na koncu odletilo s vjetrom. Ogromno nerazumijevanje nastalo iz preoshtrih obrana i rigidnosti pozicije, mentalnom bukom s moje strane i samim procesom psihoterapije (u kojoj sam ja).
A u pitanju je osoba psiholoshke struke, koja je u jezgri izuzetno dobra i njezna ali je u emotivnim odnosima razvila takve obrambene mehanizme da je doslovno furija koja niti vidi niti cuje.
Ja, s druge strane, sa svojim problemima i granicama koje mi oni postavljaju, teze i duze mi treba da ukapiram prilicno banalne i uobicajene stvari i ponashanja i uz to, moji nacini i razumijevanja, ajmo reci da iste nacine upotrebljavam i razumijevam drugacije od vecine.

Meni je ostalo pitanje, da li je moguce ostvariti funkcionalni odnos sa disocijativnim spektrom i da li ima osoba koje su uspijele u tome a na koncu, koja su vasha iskustva? Bilo kao osoba iz spektra ili kao netko tko je pokushao i odrzava odnos sa nekime iz spektra.

Malo o disocijativnom spektru

www.betterhealth.vic.gov.au/...iation-and-dissociative-disorders

ah da, -sh. koga smeta, molim zaobidjite.