Danas sam nehotice, jednim postom, otvorila neka cudna vrata.
Potaknuta jednim od komentara koje sam dobila u inbox, kako bi od posta bilo dobro napraviti temu, odlucila sam da cu upravo to napraviti.

Jeste li odgajani da se sramite necega sto izlazi iz drustveno prihvatljivog kalupa? Jeste li sami razvili osjecaj srama jer mislite da niste zadovoljili neki drustveni standard? Poznajete li uopce taj osjecaj? Krivite li nekoga za to?

Djelomicno podizem ovu temu kao osobnu borbu protiv podjela, sjecam se jednog svog komentara u covid temi na koji sam odgovorila poprilicno podrugljivo u pokusaju da docaram nestrucnost osobe koja je komentirala, usporedivsi ga s portirom u garazi bolnice.

Iskreno, nikad nisam dijelila ljude po tome sto rade i koliko zaradjuju, gdje su zivili, koje im je porijeklo, sto su sami stekli a sto im je servirano. Precesto si brojimo krvna zrnca.
Zaboravljamo da danas mozes biti direktor a sutra na ulici i obrnuto. Nisu svi konci uvijek u nasim rukama.

Voljela bi da tema ne ode u krivom smjeru, da se ne prozivamo i svadimo, da ne izvlacimo komentare iz konteksta nego da ovo bude jedan safe place za sve one koji jesu ili su nekada bili dio kulture srama.