Želim podijeliti svoje iskustvo jer vjerujem da u njemu nisam sam. Ima sigurno još ljudi koje muče slični problemi ... možda im ovo što ću napisati pomogne.

Dakle imam problem da ne mogu ostvariti intiman odnos s ljudima i to zbog straha da ću biti povrijeđen.

Kako bih ga riješio taj problem sam pokušao razložiti. Za početak ću pokušati sastaviti popis stvari koje ljudi mogu napraviti da me povrijede.

Mislio sam da će to biti lagano. Očekivao sam da ću ko iz rukava izvući barem dvije-tri stvari koji netko može reći ili napraviti, a koje će me povrijediti.

Pokušavajući tako riješiti tu zagonetku, došao sam do rješenja jednog sasvim drugog problema.

Kako svi putevi vode u Rim tako i sve riječi, djela i situacije koje mogu povrijediti vode na isto mjesto - do bazičnog straha koji je ugrađen u DNA kod moje ličnosti - strah koji me definira. To je strah od napuštenosti. Ako idemo još i dublje to je strah od neprihvaćenosti, to je osjećaj neprihvaćenosti.

Iz tog osjećaja slijedi logičan zaključak da nisam prihvatljiv, te opsesivno samopropitivanje i traženje uzroka koji bi to objasnili i opravdali.

Gledajući iz današnje perspektive znam da taj strah nema temelja u racionalnosti. To međutim nešto od čega ne mogu pobjeći zato jer ću ga ponijeti sa sobom kamo krenuo - to je neizostavni dio mene.

Svo izbjegavajuće ponašanje koje manifestiram sada promatram kao racionalni pokušaj da sastavim funkcionalni život oko tog disfunkcionalnog dijela.

Psihoterapija i rad na problemu u zadnjih nekoliko mjeseci su mi pomogli da preciznije dijagnosticiram probleme koji me muči. Zahvaljujući tome počinjem razvijati nove metode pomoću kojih ću si život pokušati učiniti ugodnijim.

Trenutno eksperimentiran sa tri nove metode:
1. realizacija i prihvaćanje činjenice da sam emotivno hendikepiran
2. izgradnja nove sretnije verzije sebe, koja će se voljeti
3. bootstrap metoda za razbijanje hipnoze uzrokovane strahom - metoda za povratak u stanje iz točke 2

Hendikep bio on fizički ili psihički ne mora značiti da osoba ne može imati sretan i ispunjen život.

Prvi koraki je prihvaćanje tog hendikepa. Kada smo ga prihvatili bez osude, tada možemo oko njega početi graditi novi život.

U mojem slučaju to podrazumijeva izgradnju emotivne samodostatnosti. Prihvativši i voljevši samog sebe prestati ću to tražiti kod drugih ljudi, te više neću biti izložen rizicima koji su sa time povezani.

Ako pak koji puta doživim da skliznem u stari način osjećanja i razmišljanja tu je bootstrap metoda kojom se ponovo vraćam u to novo stanje samodostatnosti. Just dance!

Sada dakle izrađujem protezu po mjeri svojeg emotivnog hendikepa, koja će mi povećati kvalitetu života.

Vrijeme će pokazati koliko ću u tome uspjeti ...