Jedan od najmoćnijih učinaka pandemije COVID-19, nakon strašnog stradanja za ljudski život, bio je na našoj slobodi. Diljem svijeta pokreti ljudi ozbiljno su umanjeni, praćeni i nadzirani. To je utjecalo na naše sposobnosti da zaradimo za život, učimo, pa čak i budemo s voljenima. Čini se da je sloboda jedna od najvećih žrtava ovog virusa. Istovremeno, postoje ljudi koji su doživjeli puno više slobode.

Nisam jedini koji je ovo doživio, barem djelomično, oslobođenje. Oslobodio sam se nekih navika. Drugi su primijetili koliko su samo išli uz ono što su radili drugi ljudi. U brzom potrošačkom društvu s neograničenim mogućnostima lako nas odbijaju naši hirovi, manipuliraju oglašivači i trgovci. Vrlo malo onoga što radimo svaki dan rezultat je promišljene odluke. Moći činiti ono što želimo bez ograničenja, ali i bez razmišljanja, najniži je i najmanje vrijedan oblik slobode.

Za vrijeme lockdowna saznao sam da mi je ovaj stari život nedostajao mnogo manje nego što bih mogao pomisliti. Podsjetio sam se koliko su zapravo mnoge naše sklonosti bile plitke. Kad su se moje mogućnosti smanjile i bilo koja aktivnost zahtijevala više planiranja, odabiri koje sam donio postali su autentičniji jer su morali biti promišljeniji. Ta sposobnost reflektivnog odlučivanja najviši je i najvrjedniji oblik slobode koje čovjek može imati.

Koje ste vi misli imali za vrijeme korona lockdowna?