Nakon razgovora s dečkom koji će tek napuniti 20 koji kaže da ga često uhvate misli kako će ostati sam, uhvatim se kako razmišljam o svom starenju i imam li ikakav strah od godina koje dolaze.

Kako vi gledate na svoje godine i starenje? Što vam je preduvjet neke sreće s godinama? Čime mjerite uspjeh i s kojim godinama taj uspjeh treba biti? - Tu često vodim razgovore sa svojim prijateljima i kolegama kada govorim da mi nije uspjeh biti u nekom "braku", imati djecu i da mi je to čak dosta agresivno nametanje mišljenja kada mi netko priča kako je pravi uspjeh u životu imati djecu.
Je li vas strah starenja i prolaznosti ili samo ponekad u određenim aspektima života?