Ponekad mislim da će mi život samo proletiti, a ja se ničeg neću sjećati...

Pa onda razmišljam kako bi bilo dobro da si vodim neki dnevnik šta se sve dešava i tako.
Dobro aj nije toliko bitno u detalje nego općenito da imam nešto ko defibrilator da mi prodrma sjećanja.

Ali onda si mislim ma to je previše posla...
Zapravo je najbolje sačuvati trenutak preko fotografija što mi se isto baš ne da,
(ali moja majka recimo to obožava što je super korisno zapravo).

Uglavnom čini mi se kao da je bitno da ne zaboravimo tko smo i tko smo bili prije.
A možda i nije bitno...

Što se vama čini?
Jel imate vi neki dnevnik/sistem čuvanja uspomena?