Znam da je možda malo smiješno da ja koji ću uskoro u 25. da gazim i da se bojim mraka.
Nije bilo prije tako, ali ne znam kako da se sad toga riješim i vratim na staro. Priča ide ovako:

Prije sljedećih događaja me nije bilo strah mraka i biti sad sam u stanu, ali sad i kad šetam vani a da je mrkli mrak uvijek se okrećem i gledam sa svih strana da netko ne ide za mnom.

1.događaj:
Jednu većer dok sam šetao sa psom po Vrsaru dok sam još živio tamo, normalno sve šetam uz more (naravno mrak je i nema nikakvih svijetla, osim onog sa mobitela) skužio sam da me netko prati cijelo vrijeme. Nakon nekog vremena ta osoba je ubrzala i bila sve blize dok se ja nisam usudio okrenut i stat i pitat zašto me prati cijelo vrijeme i šta želi. Lik se okrenuo i pobjegao nazad i dobro nisam ga vidio dalje. To je samo potaknulo strah. Istu većer, samo što nisam došao ispred kućnih vrata, netko je stao sa autom i tražio da uđem, skoro me i prisilio ali sva sreća da sam samo uletio unutra u kuću jer ovaj nikako da odustane od tog da idem sa njim u auto.

2. događaj:
Doba kad sam bio na faksu u Puli. Idem sa stanice prema stanu koji je bio oko 3km udaljen u 11 navećer i odlučim da ovaj put odem na sigurniju stranu i preko trga, tu sam se zeznuo. Naletila je neka budala koja mi je prijetila sa pištoljem da će me upucati ako mu nedam laptop koji sam tad imao u ruci i novce. Sva sreća da su neki ljudi naletili i ta osoba je pobjegla i nikad nisam više ni čuo ni vidio lika
To me je dotuklo i od tad se ja bojim mraka.

Sad znam da nije normalno i nisam jedini al sve bih dao sad da me više ovo ne muči.